Heroji Vukovara

Sezonu otvara epizoda Bogdanovci koja priča priču obrane malenog mjesta na samome ulazu u Vukovar. Jedan od protagonista epizode, ratni zapovijednik Bogdanovaca, Ivan Matković Lasta uvodi gledatelje u svoj atelje u kojem svakodnevno stvara i pretvara svoja teška ratna sjećanja u umjetnička djela ovjekovječena u drvorezima i drvenim statuama. Matković se prisjeća bolne povijesti Bogdanovaca koji su još za vrijeme drugoga svjetskog rata doživjeli nepravdu i stradanja civilnog stanovništva. Prisjeća se i početka rata u Bogdanovcima, organiziranja prve obrane i dobavljanja prvih pušaka iz Đakova. Nadalje, Vinko Žanić Gogo, jedan od zapovjednika prisjeća se prvih tenkovskih napada i neopisivog straha koji su imali borci pri prvim susretima sa „čeličnim zvijerima“, na koje su unatoč slabog naoružanja jurišali pod cijenu vlastitih života. Njegova priča opisuje podvige protiv neprijateljske vojne sile i ratne tehnike u obrani tog malog mjesta, te anegdote poput one u kojoj su branitelji pod njegovim zapovjedništvom osposobljavali top u koji su četnici sakrili bombu, nebi li ona uništila onoga koji top pokuša upotrijebiti; ili pak one u kojoj su u uništenom transporteru naši dečki pronašli audio-video tehnike pokradene od pola sela. Također, on spominje imena i sudbine kako onih koji su i danas živi, tako i onih kojih više nema. Predrag Jaružanin sa svojim suborcima govori o početku rata, teškim žrtvama i gubitcima koje su im nanijele neprijateljske kasetne bombe ali i uspješna obrana i odolijevanje neprijatelju. Tragična je i priča o pogibiji zapovjednika Dominka Ceranca koji je poginuo već prvi dan obrane mjesta. U epizodi se pojavljuje i borac Mladen Kozadić koji je sa svojim malenim vodom danima branio i odolijevao žestokim napadima iz smjera Srbije, te u jednom trenutku sa svojim dečkima uništio čak 45 tenkova. Tu se spominju i zanimljive i pomalo bizarne anegdote o četničkim provokacijama sa puštanjem propagandne muzike poput „Marša na Drinu“ na zvučnike i rea

Epizodu otvaraju humanitarci Andro, Lasta i Krizmanić koji opisuju položaj i važnost kukuruznog puta za obranu Vukovara. Kukuruzni put bio je jedini put iz Vukovara i u Vukovar za vrijeme okupacije i predstavljao je jedinu rutu za razmjenu humanitarne pomoći, ranjenika i oružja. Andro prepričava zasluge njegovoga trojca koji je tijekom cijeloga rata neprekidno vozio kroz kukuruzni put opskrbljujući Vukovar i pomažući njegovim stanovnicima i borcima. Andro se prisjeća kako su još na početku rata na svome kamionu postavili zastavu crvenog križa no kako bi ubrzo, prilikom svakog prolaska kroz kukuruze, zastava bila puna rupa od metaka i gelera. Taj prolazak s „glavom u torbi“ bila je za protagoniste svakodnevna pojava, a epizoda obiluje anegdotama i pričama o doživljajima naših junaka na tih par kilometara neasfaltiranog makadama koji se nazivao „putem spasa“. Posebno je interesantna arhivska snimka prolaska kroz kukuruzni put. Snimka u gotovo neprekinutom kontinuitetu prati naše protagoniste najprije u vožnji kroz Bogdanovce, pa kratku stanku na putu za kukuruze i naposljetku sam prolazak kroz kukuruzni put. Čitavo vrijeme snimke, Andro živopisno komentira i objašnjava kameri svaki dio puta te opisuje što se na kojem dijelu puta događalo, tko je izgubio glavu ili je za dlaku ostao čitav. U jednom trenutku, vozilo se nalazi na čistini, izloženo neprijateljskoj vatri, vozilo juri u najvećoj brzini po kvrgavoj kaldrmi i za dlaku izbjegava uništenje. Snimak završava dolaskom u Lužac i kratkom stankom u njemu, gdje naši protagonisti susreću suborce od kojih su neki i protagonisti iduće epizode. Jedan od važnih sugovornika epizode je i legendarni Vjeko Čuljak koji je gotovo samostalno organizirao obranu Vinkovaca a i jedan je od junaka obrane crte Kukuruzni put-Bogdanovci. Čuljak prepričava brojne zgode i anegdote od kojih su najzanimljivije one o pomoći mladom, neiskusnom i uplašenom branitelju da opali osom na tek ili pak ona u kojoj prepričava kako je usred polja s

U ovoj epizodi gledatelji će imati prilike iz prve ruke čuti priču čovjeka koji je preživio sve strahote zarobljavanja nakon pada Vukovara, za dlaku izbjegavši streljanje na ovčari i smrt od četničke ruke. Karlović svoju priču počinje padom Vukovara koji je dočekao sakrivši se u vukovarsku bolnicu. Nakon ulaska vojske, on biva deportiran autobusom na Velepromet gdje prolazi torture sa ostalim zarobljenicima- tuku ga u špaliru, oduzimaju mu isprave i novac i ostavljaju na milost i nemilost četnika i dobrovoljaca koji u hangarima Veleprometa premlaćuju i ubijaju ranjenike i zarobljene. Igrom sretnog slučaja, vojnik JNA po nadimku Štuka spašava ga od sigurne smrti iz hangara nakon što mu Karlović spominje zajedničkog poznanika iz Rume. Karlović se dalje prisjeća prebacivanja u dio logora u kojem su bile žene i djeca kao i izvjesnog vojnika Dede zaduženog za popisivanje i trasport zarobljenika na sigurno koji se zauzimao za njega i još par njemu sličnih koji su našli spas u tome dijelu logora. Uz sve napore Dede da spasi Karlovića i ostale od četnika odlučnih da eliminiraju Karlovićevu grupu ili ih makar vrate u glavni dio logora, on ipak ponovno završava u Veleprometovoj zloglasnoj „stolariji“ i tu kreće najveća muka i golgota Vilima Karlovića. Karlović se prisjeća mučnih odvođenja, masakriranja i ubijanja u stolariji. Svi zarobljenici sjedili su u tim malenim prostorijama stolarije a četnici bi dolazili i nožem probirali koga će izvoditi van. Karlović u mučnim detaljima opisuje stradavanje suboraca u čemu se kao najstrašnija izdvaja priča o maloljetnom dječaku koji je u pokušaju da spasi brata odabranog za egzekuciju sam odabran na mjesto svoga brata, te nedugo nakon zvjerski mučen i pogubljen na očigled sviju zarobljenika. Karlović zatim prepričava kako ga je skupina četnika probrala iz gomile u alatnici i odvela iz Veleprometa u neku staru kuću u naumu da se tamo na njemu najprije iživljavaju, a naposljetku ga i ubiju. Nakon kraće vožnje autom, dovode g

Jedan od važnih sugovornika epizode Priljevo je ratnik Samuraj koji je sa svojim vodom Šumara bio po cijelom vukovarskom bojištu. Tihomir Lada uz pomoć interaktivne snimke i karte Vukovara na monitoru opisuje svoj ratni put. Najzanimljivije su anegdote o borbama oko silosa, kao i sukobljavanje s ukopanim tenkovima koji su predstavljali naročito bolan i težak problem za obranu grada. Lada spominje i već poznati caffe bar London oko kojeg su se vodile žestoke borbe. Lada je tu i ranjen i to prilikom pokušaja gađanja neprijateljskog transportera koji je raketa iz ose tek okrznula odbivši se od krošnje drveta, i tu je Lada zaradio metak u ruku od pješadije koja je stala nadirati iz načetoga transportera i počela neumoljivo pucati.

U epizodi "Commerce" skupina Tigrova na autentičnoj lokaciji u Vukovaru stoji kraj ceste i prisjeća se ratnih dana, zajedničkih akcija, diverzija, izvlačenja ranjenika, kao i onih kojih nažalost više nema. Glavni akteri i sugovornici su poznati zagrebački panker i ratnik Zlodi, Alf i Soldo koji se prisjećaju dana rane mladosti koja je ostala obilježena ratom i stradanjima, ali i neraskidivim ratnim prijateljstvom. Jedna od važnijih i dojmljivijih priča je ona o neprijateljskom "tamiću" koji je zahvaljujući našim snagama kraj aerodroma zaglavio u minskome polju, naletio na minu i bio uništen, a zadatak mu je bio prenijeti gomilu oružja iz kasarne kojim se neprijateljska sila trebala služiti.

Pretposljednja epizoda serijala, predaja Mitnice, bazira se ponajviše na arhivskim snimkama predaje civila i ono malo preostale vojske vojsci JNA. Uplakani ljudi, žene i djeca u nepreglednim kolonama koračaju u nepoznato, a neprijateljski ih vojnici tek sporadično i depersonalizirano promatraju i usmjeravaju prema autobusima. U epizodi se pojavljuje zapovjednik obrane Mitnice Komšić, koji opisuje kako je izgledala obrana Mitnice. Taj je dio grada izuzetno dugo odolijevao napadima i branio se svim silama do posljednjeg daha. Branitelji Mitnice uspjeli su čak srušiti i avione neprijateljske JNA, no na kraju su ostali bez municije i protuoklopnih sredstava i nisu se više čime imali boriti.

Posljednja epizoda serijala, predaja Mitnice bazira se ponajviše na arhivskim snimkama predaje civila i ono malo preostale vojske vojsci JNA. Uplakani ljudi, žene i djeca u nepreglednim kolonama koračaju u nepoznato, a neprijateljski ih vojnici tek sporadično i depersonalizirano promatraju i usmjeravaju prema autobusima. Neke od tih snimaka već su ušle u hrvatsku povijest, kao primjerice snimka uplakane djevojčice obučene u sivi kaput u krupnome planu. U epizodi se pojavljuje zapovjednik obrane Mitnice Komšić, koji opisuje kako je izgledala obrana Mitnice. Taj je dio grada izuzetno dugo odolijevao napadima i branio se svim silama do posljednjeg daha. Branitelji Mitnice uspjeli su čak srušiti i avione neprijateljske JNA, no na kraju su ostali bez municije i protuoklopnih sredstava i nisu se više čime imali boriti. Pregovore oko predaje Mitnice vodio je Komšić u obližnjoj kolibi u suradnji sa zapovjednikom Karaulom i nakon toga uslijedila je predaja. Još jednom u arhivskoj snimci vidi se sva bijeda i tuga ljudi koji se predaju. Razdvajaju se Srbi od ne-Srba, žene i djeca od muškaraca. Neki su muškarci pred zidom s rukama na leđima, nervozni rezervisti spremno su na oružju kao da još uvijek strepe od braniteljskih ruku. Muškarci su poput sardina nagurani u autobuse, novi pristižu i bivaju razoružani od strane JNA. Novopristigli branitelji odlažu oružje koje odloženo uz cestu odaje svu tajnu hrvatske obrane- ratnici su Vukovar branili lovačkim puškama, starim lovačkim oružjem i pokojom zarobljenom zoljom. Vukovar je branila hrabrost i vjera u ispravno djelovanje, u svjetlu budućnost i bolje sutra. Ovim kadrovima završava serijal.